U okviru festivala PAZI, KNJIGA! a u organizaciji Knjige u centru, održana je peta po redu dodjela nagrade za najbolju hr vatsku slikovnicu OVCA U KUTIJI. Stručni žiri u sastavu: Ivana Guljašević (autorica, dvostruka dobitnica nagrade Ovca u kutiji), Diana Zalar (književna teoretičarka) i Darko Macan (književnik), najboljom slikovnicom u 2008./2009. godini proglasili su knjigu MICA POŠTARICA autorice Nade Horvat i ilustratora Stanislava Marijanovića u izdanju nakladničke kuće Sipar.

Nagradu dječjeg žirija dobila je slikovnica IZGUBLJENI VIJAK za koju je tekst napisao Denin Serdarević, a ilustrirao El Kukumar, izdanje Continental filma.

Uz nagrađene slikovnice, žiri je specijalno priznanje  za promidžbu hr vatske slikovnice uručio nakladničkoj kući Sipar.

 

 

Dr. sc. Diana Zalar

Za ovogodišnju Nagradu Ovca u kutiji 2009. na natječaj je stigla dvadeset i jedna knjiga. U tom skupu zapravo nisu samo slikovnice. Našla se i jedna zbirka pjesama, nešto ilustriranih knjiga. kao da nije posve jasno o kakvoj nagradi je riječ. No dobro, slikovnice koje su ušle u konkurenciju vrlo su različitih tema, različitih umjetničkih pristupa, tehnika, i, rekla bih, namjena. Ugodno me iznenadila ta raznovrsnost.
Od djela koje je nastalo da produbi djetetove spoznaje i potakne maštu (primjerice San o moru),ulazimo u posve realan, dvojezični svijet djevojčica na ulici koje svakodnevno preživljavaju (Trči, Giza, trči!), potom u priču o tehničkim detaljima funkcije vijka u strojevima (Izgubljeni vijak), ili u ljepote Crvenog jezera, ili starog Varaždina i njegovih muzeja (vrlo zanimljive slikovnice Legenda o Crvenom jezeru, Franjo Žućak i zbirka kukaca i Franjo Žućak u varaždinskom Starom gradu - koje su istovremeno i promidžbena djela).svjetove antropomorfiziranih životinja omiljenih u djece predstavljaju slikovnice Cvrčko i bubamaks u akciji - dućan, Vuk Grga i njegova obitelj, Mica poštarica - to su samo neke u ovoj kategoriji. Dakle, ne nedostaje dobrih ideja. Slikovnica Trči, Giza, trči! Nije mogla ući u službenu konkurenciju, jer je autorica jedna od organizatora nagrade, no svakako je zapažena.
Uobličiti dobru slikovnicu ipak nije tako lak posao. Nekima je to uspjelo bolje, nekima baš i ne.
U cjelini, malo mi je žao što je negdje na zaleđu priče o godišnjoj hrvatskoj produkciji slikovnice ostala ona nedovoljno dobro shvaćena činjenica da je slikovnica vrsta ilustrirane knjige čiji bi puni smisao trebao biti shvatljiv tek u kreativnom spoju ilustracija i teksta. Ovo je esencijalno za razumijevanje slikovnice. Ilustracija u slikovnici nije isto što i ilustracija u ilustriranoj knjizi. Osnovni je problem što ilustratori često stvaraju kao da nisu svjesni najvažnijeg što slikovnicu čini slikovnicom, a to je taj odnos između slike i teksta. Najčešće se nešto napiše, i ilustrator to bolje ili lošije nacrta. Rijetko da će se vidjeti likovna reakcija na tekst, slikovni komentar, suprotstavljanje, priča paralelno ispričana slikama (bila ona u slaganju s tekstom ili ne). Djeca koja slušaju dok im se čitaju dobre slikovnice morala bi moći istovremeno pratiti ilustratorovu priču, njegov način viđenja stvari. Komentirati, razmišljati zajedno sa piscem, ali i ilustratorom (ako su to dvije različite osobe).
Nije stoga čudno što se stručno povjerenstvo lako složilo oko prvih pet slikovnica koje ne samo da poštuju ovu temeljnu vrijednost slikovnice kao žanra (aktivan odnos između ilustracija i teksta), već su i u nekim drugim detaljima (crtež, oblikovanje grafičke i duhovne povezanosti slike i teksta, zanimljivost teksta i ideje kao cjeline, oprema itd.)vrlo uspjela djela.
HEKTOR I LEOPOLDINA (K. Huseinović/A. Huseinović) - Pitko napisana i uvjerljivo nacrtana slikovnica. Djeca jednostavno moraju povjerovati da možeš dati otkaz na poslu u tvornici i potom od ušteđevine kupiti kuću na selu. Na Dnevniku vidimo da to uspijevaju samo privredni kriminalci. Duhovitost teksta poduprta je i ilustracijama na kojima dijete može naći puno detalja za komentar. Hektora u novoj sredini dočekuju mašući i pozdravljajući kao da je, u najmanju ruku, Superman. Konvencije fantastike premještene u gotovo stvarni svijet. A onda, zaokret. Ljubav ne poznaje granice mogućeg i nemogućeg. I sve postaje stvarno. Vrlo dobar odnos teksta i slike.

AJKO - DVADESET OSMI OD STARE ČIZME (T. Ujčić/M. Celija) - Priča je zanimljiva. Ima dobru poantu. Kad u opisnim dijelovima prestaje svaka dinamika, "riječ" preuzmu ilustracije . Puno su bolje i intrigantnije kad je riječ o životinjskom i biljnom, negoli o ljudskom svijetu. Ono što upada u oči jest činjenica da je knjiga bogato ilustrirana i da se od prve do posljednje ilustracije vidi da je autor uložio jednako truda (što se ne može reći za svaku pristiglu slikovnicu u konkurenciji).Dobra je povezanost teksta i slike, makar su fizički ponekad odvojeni.

TRI JA MAGARCA (Z. Balog/I. Vitez)
Tekst je zanimljiv i duhovit. Ilustracije također.  Magarci su izvrsno oslikani, imaju karaktere i u skladu s time svaki svoju fizionomiju. Može se razgovarati s djecom o ilustracijama prilikom čitanja. One na različite načine ekstenziviraju tekst. Provjereno na djelu. Ivan Vitez je našao dobru ravnotežu između silne razigranosti oblicima koja nije djeci uvijek baš prihvatljiva, i fizičkog prostora koji uvijek ostavi glavnom liku na sceni. U tom smislu se približio malenom recipijentu. Iskazao se duhovitim prikazom situacije.
Kod Baloga volim što ne voli biti naglašeno poučan. Već godinama pokušava to naučiti neke druge pjesnike, ali nema ih puno koji su shvatili.

SAN O MORU (M. Vladić-Maštruko)
Sjajne, vrlo dojmljive ilustracije. Maštoviti spoj asocijacije na koru stabla i prikaza riba i morskog svijeta. Karakteristična smirenost i ozbiljnost autorice razbarušena je raznolikim prikazima morskih riba i drugih životinja. Ono što malo nedostaje, to je  minimalistička igra s tekstom. (Kad ribar traži svoju lulu, bilo bi je dobro sakriti negdje u ilustraciju. Djeci je veselje otkrivati i sudjelovati, a ove su ilustracije savršene za to.) Tekst ugođajno korespondira sa slikom, naročito paletom boja. Sjajno postignuta atmosfera različitih doba dana. Kao da je svaka stranica nastala od kore nekog drugog stabla. Čarobnog stabla koje se igra prikazujući nam morske prizore. U poplavi "plastičnih kada" na Jadranu, pravi, stari drveni brodovi nešto su za čim se čovjek uvijek okrene. I uživa u pogledu na detalje. Ove ilustracije asociraju i na tu, pomalo zaboravljenu, dušu drva i brodova iz davnina.

MICA POŠTARICA (N. Horvat/S. Marijanović)
Stanislav Marijanović razumije dobro slobodu ilustracije u slikovnici, i kako tekstu dati nove dimenzije. Upravo to je ono što u ovoj slikovnici  šarmira. Obiluje zanimljivim likovnim detaljima i duhovitim komentarima koji korespondiraju sa tekstom. Priča je topla i vraća u doba pisanja pisama u kovertama i slanja poštom, što ima posve druge vrijednosti negoli jednako zanimljiva elektronska pošta. Omjer teksta u odnosu na ilustracije je vrlo dobar, tako da se ne prelazi u poučnost preko mjere. Dobro je dizajnirana, u lijepom formatu koji djeci odgovara.

 

 

dječji žiri

 

Ivana Guljašević, Darko Macan , Diana Zalar

 

Nada Horvat, Dubravko Marijanović

 

Denin Serdarević, El Kukumar

 

 

Pročitasmo knjige razne,
sadržajno posve prazne,
nacrtane k'o zbog kazne
  - a pročitasmo i Micu.

Priča nam je bila zgodna,
sentimentom staromodna,
al' poukom zato plodna
- pročitasmo Poštaricu.

Pukli smo na slike krasne,
čitke, pitke, smiješne, jasne,
još nam osmijeh ne ugasne
- zavoljesmo slikovnicu.

Glasali smo s puno volje:
koju knjigu na prijestolje?
od dobroga što je bolje
- proglasismo pobjednicu!

Darko Macan