Poezija predmetnog svijeta
Ilustracije Marijane Jelić prepoznatljivog su stila na hrvatskoj ilustratorskoj sceni. Ova mlada autorica vrlo je rano ustanovila vlastiti likovni izraz kojeg dosljedno razvija samostalno istražujući i proširujući mogućnosti medija. To se odnosi prije svega na njezinu upotrebu modeliranih figura u ilustraciji. Riječ je o lutkama koje Marijana sama izrađuje od gline ili kaširanog papira ili tekstila, da bi ih potom fotografiranjem unijela u sliku ili crtež, stvarajući zanimljivu igru dvosmislenosti stvarnog i naslikanog svijeta. Upravo je ta dvosmislenost prepoznatljivo obilježje njenih ilustracija i dio njihove osobite privlačnosti koju i ova izložba nastoji pokazati.
Veći dio ovdje predstavljenih figura nastale su za potrebe knjige Ane Đokić: "O zmaju koji je kokice jeo i jednu lažnu princezu sreo". Figure se pojavljuju uz tekst, samostalno ili unutar veće slikovne cjeline, kao dio kolaža. Tipski oblikovanih fiziononomija, temperom oslikanih detalja lica, one uglavnom slijede pripovjest gestama i izrazima lica ilustrirajući radnju. Marijana tako istovremeno radi u trodimenzionalnom mediju, imajući na umu njegovu dvodimenzionalnu primjenu. U tom međuprostoru, ili presijecanju prostora, kreće se njezino istraživanje u kojem glavnu ulogu ima svjetlost (osvjetljenje), tekstura i oblik (volumen). Marijana pažljivo režira prizor, birajući kut fotografiranja figure, kao i smjer iz kojeg će ju osvjetliti. Kosim osvjetljenjem naglašava volumen, te stvara bačene sjene koje imaju važnu ulogu u kompoziciji konačne ilustracije. Tijela figura od kaširanog papira oblaže gazom ili komadićima drugog tekstila koji na njegovoj površini stvaraju zanimljivu mrežastu teksturu. Ona je vidljiva i u potezima kistom na dijelovima oslikane pozadine u ilustraciji. Naglašena je tako tvarnost ne samo predmetnog svijeta nego i slikarske materije - tempere sa utisnutim tragovima kista. Djelomičnu pokretljivost figura, važnu za njihovo pojavljivanje u različitim situacijama unutar ilustracije, Marijana je ostvarila izradom tanašnih udova od savitljive žice, sakrivene ispod rukava i nogavica od tekstila. Ovaj tehnički ustupak usmjerio je oblikovanje figura prema uglavom voluminoznom trupu, kuglastom (trbušastom) u muških likova, te kruškolikom kod ženskih. Stiliziranih formi, stožastih ili kuglastih glava nasađenih na tanašne vratove, one svoja raspoloženja i emocije izražavaju uglavnom ekspresivno oblikovanim očima, različitim od figure do figure: tamno opcrtanima, duboko usađenima, sitnima, krupnima, izbečenima, uplakanima, začuđenima... Marijana ih odjeva u "stilske" kostime i smješta u ambijente sačinjenje podjednako od elemenata iz stvarnog, predmetnog svijeta (auti, ogledala, fotelje, torbe, knjige...) koji na oslikanoj pozadini tvore jedan maštoviti, paradoksalni svijet u kojem je sve moguće i istovremeno ništa nije stvarno. Puno je truda uloženo u stvaranje tog fiktivnog svijeta: minijaturne fotelje, jastučići, kape, šalovi, mašne... sve to Marijana pomno kroji, lijepi, slaže, cijeli jedan svijet u umanjenom mjerilu koji bez težine obitava na stranicama knjiga. Tu i tamo ubaci slatkiše u šuškavim omotnicama, utičnicu, pokaznu vrpcu, pero... detalj koji svojom (s)tvarnošću samo podvuče bajkovitost svijeta u koji je unesen.
Izabravši ovaj specifičan način kolažne gradnje svojih ilustracija Marijani je sve na raspolaganju, od tehnika do materijala i medija, i u tom smislu ona je istinska protagonistica umjetnosti suvremenoga doba. Ipak, unutar te šarolikosti ona je izgradila vlastiti sustav unutar čijih granica samostalno istražuje iznalazeći pri tom često sasvim originalna rješenja.
Maša Štrbac
- Pet stvari koje voliš:
Drage ljude, ulične predstave, dobre filmove, zanimljive knjige i svoj bicikl :o)
- Pet stvari koje ne voliš:
Ljudske gluposti i društveni autizam, nepropisno parkirane automobile, artikle po policama sumnjivog porijekla i kvalitete, sporu administraciju i kosilicu mog susjeda.
3. Najdraži ilustrator: Da hm. nikako nemogu govorit o najdražem. Neki autor te potpuno okupira, dok ne naiđeš na druga dva. možda Adolf Born. ne znam, previše ih je koji su mi najdraži
4. Najdraži pisac, knjiga:
Isti problem - pa zar ljudi zbilja imaju najdražu knjigu, hranu, film.? Mogu govorit o onome što me trenutno okupira, "Kopile Istanbula", Elif Shafak ili koji me potpuno razoruža, "Tko želi jeftinog nosoroga?" Shel Silverstein. Mozda neki nad kojim sam se ozbiljno zamislila "Stric Petros i Goldbachova slutnja". ne znam.
5. Čime se baviš preko tjedna?
Radim, družim se.
6. Kako provodiš vikende?
Isto kao preko tjedna. Koji put odem planinarit.
7. Tko su likovi s kojima se družiš u svom ateljeu?
Vještice s Griča, pokoji debeljuškasti prolaznik, zalutali zmaj, redovnik-pisar, pas padavičar. - skupilo se poveće društvance.
